Ako ste prosečan konzument parfema, sasvim je sigurno da niste upoznati sa terminima dizajner i niche parfemi. Verovatno vas u suštini interesuje samo da mirišete na vaš parfem i to je to. Međutim, kad malo više zagrebete, i počnete da isprobavate razne mirise, pa zatim krenete da posećujete razne online sajtove sa parfemima, doćićete vrlo brzo u kontakt sa ova dva termina. Da li je to dobra podela? Reklo bi se da jeste bila u izvornom smislu, ali je danas granica sve manja, pa zato nastaju i neki novi termini, tipa indy parfimerija.

 

Šta su dizajnerski parfemi?

 

Verovatno najveća Sephora (a i parfimerija) u kojoj sam bio – Sephora u Parizu na Jelisejskim poljima

 

 

Tradicionalno, dizajnerskim parfemima se smatra sve što se može naširoko nabaviti. Odnosno, svi oni parfemi koji možete kupiti u opšte prisutnim parfimerijama po gradu – Jasmin, Sephora, Douglas,… Ali, i Sephora i Douglas su danas u inostranstvu počele da distribuiraju niche parfeme, pa više ni to nije neko pravilo. Pa otkud onda termin dizajnerski parfem? Jednostavno, parfemi su u XX veku uglavnom bili vezani za modne kuće, pa je otuda verovatno i naziv – dizajnerski parfem. Dakle, ako je glavni posao neke kuće moda i dizajn, onda su parfemi tu prateća stvar i takvi parfemi su dizajnerski parfemi. Dakle, ako je parfem od kuće Chanel, Dior, D&G, itd., onda je to dizajnerski parfem. Ali, i ovde ima nekih izuzetaka. Na primer, kuća Guerlain se ne bavi modom, već isključivo parfemima i kozmetikom, ali opet je svrstavaju u dizajnerske kuće. Dakle, i ova definicija u svetu parfimerstva ima praznog hoda 🙂 Dalje, Chanel, Dior i Guerlain su još davno uveli i svoje ekskluzivne kolekcije, koje su cenovno daleko iznad njihove obične ‘dizajnerske’ ponude. Ovaj trend su pre par godina počele da prate i ostale dizajnerske kuće, pa sad imamo suludu situaciju da skoro svaka dizajnerska kuća ima i svoju ekskluzivnu kolekciju a koju najčešće ne možete nabaviti u običnim parfimerijama već uglavnom u njihovim radnjama ili u ekskluzivnim robnim kućama u inostranstvu. A tu je i Tom Ford čiji je glavni posao isto moda i dizajn, ali čije parfeme ljudi obično svrstavaju u niche (iako npr. Fragrantica tu kuću nije navela pod niche).

Dakle, sam termin dizajnerskih parfema ima određenih nedostataka.

 

Šta su niche parfemi?

 

 

Ako je definisanje dizajnerskih parfema bilo teško, šta tek onda reći o niche parfemima?

Kad bi gledali definiciju u Cambridge rečniku, niche (čita se niš, a neki malo perverzniji bi zbog cene rekli i nić) onda je to ‘prilika da se ponudi proizvod koji niko drugi na tržištu ne nudi‘. Khm, khm… Zar onda i dizajner parfemi sa ovakvom definicijom ne bi upali u niche? Nego šta bi, jer u suprotnom, svi bi pravili isti miris.

S druge strane, Wikipedia daje ipak bolju osnovu za dalji razvoj niche teorije. Dakle, to je proizvod koji ima za cilj da zadovolji specifične potrebe tržišta, po odgovarajućoj ceni, kvalitetu i za određen skup ljudi.

Dakle, ovo je više nego dobra osnova za definisanje niche parfema, jer daje skoro sve one elemente koje malo upućeniji ljudi imaju u glavi kada pominju niche. Šta to znači? Kada kod nas pomenete niche parfeme ili parfemske kuće, ili će vas bledo gledati (ako nikad nisu čuli za niche parfeme) ili će vas ubeđivati da pravi niche parfem mora da bude skup, teško nabavljiv, kvalitetan i to sa prirodnim aromama, izuzetnih performansi (problem je što ljudi često kvalitet izjednačavaju sa performansama parfema!?!?) i uglavnom teže nosiv. Od niche parfema se dakle očekuje da odskaču u svakoj oblasti, da budu totalno drugačiji, da parfimeri imaju totalnu slobodu da se umetnički izraze, pa makar to bilo nenosivo za raju. Koliko sam samo puta čuo za nenosiv parfem ‘to je pravi niche’.

Iako je istina tu negde, rekao bih da se tu mnoge stvari mistifikuju i da ima čak i mnogo prenaduvanih stvari. Krenimo redom.

Da li niche parfem mora biti skup? Ne mora, ali može to biti. To je u suštini politka kuće, a ne vrednosti samog parfema (tj tečnosti). Određene niche kuće, pored mirisne kompozicije, žele da priču upotpune i sa vizualnim prikazom. Pa tako pakovanje može biti veličanstveno (npr Xerjoff), pa zatim bočica može biti od Murano stakla, ili proizvedena od strane nekog poznatog proizvođača stakla (Lalique, Baccarat,…). Ili, boca može biti sa Swarovski kristalima (Royal Crown parfemi, Roja Dove), ili boca može biti sa određenom skulpturom na čepu (MDCI Parfums), koja čak može biti i pozlaćena (House of Sillage). Ili pak u bocu mogu ubaciti ljuspice od zlata (Atelier des Ors). Sve to može dići cenu u nebesa, ali sve to možda i udaljava priču od suštine – a to je kvalitet samo parfema. S druge strane, postoje kuće sa prilično jednostavnim i pomalo soc pakovanjima, a koje imaju izuzetno kvalitetne parfeme, a nekad i dovoljno jeftine (npr. Parfums d’Empire je nekada imao limena pakovanja, kao umanjena pakovanja od nekog viskija).

 

Stare boce niche kuće Parfums d’Empire

 

Da li niche parfem mora biti teško nabavljiv? Ovo zavisi od popularnosti kuće i koliko je nova kuća. Danas ima sve više parfimerija koje imaju niche ponudu (što u Srbiji i BiH još uvek nije toliko slučaj), tako da su niche parfemi lakše nabavljivi nego ikad. Šta više, mnoge niche kuće, kako su postajale popularnije (Le Labo, Maison Francis Kurkdjian, Atelier Colognes,…) su kupljene od bogatijih kozmetičkih kompanija (uglavnom L’Oreal) i kompanija koje se bave ekskluzivnom robom (LVHM). Tako da je njihova distribucija postala lakša, pa je sad moguće naći i niche brendove u inostranoj Sephori, Douglas-u,…

Da li niche parfem mora biti kvalitetniji i sa isključivo prirodnim aromama? NE. Kao prvo, kvalitet parfema je VRLO SUBJEKTIVNA stvar i to je nešto o čemu nikad ne treba raspravljati. Ovo je možda i najveća zabluda. S obzirom na sva moguća ograničenja koja postoje danas (ograničen izvor esencijalnih ulja agara, sandalovine, mošusa, kao i IFRA/EU restrikcija), uglavnom svi parfemi su danas sa velikom količinom sintetičkih nota, bilo da su u pitanju dizajnerski parfemi, bilo da su u pitanju niche parfemi. Ako neka kuća tvrdi da su parfemi samo od prirodnih nota, 99% je to laž i marketing. Jedino što se za neke niche kuće može sa sigurnošću tvrditi, to je da je koncentracija parfemskog ulja visoka (npr. za Profumum Roma, cifra je čak i do 40%).

Da li niche parfem mora imati izuzetne performanse? NE. Još jedna floskula koja se često koristi u online zajednici ‘parfem traje čitavu večnost, pravi niche’. Ili, ‘ne može biti niche sa tako jadnim performansama’. Dakle, postoje i slabi i jaki niche parfemi. Npr, uglavnom svi parfemi kuće Frappin su slabašni, tankih performansi. Odličnih kompozicija, ali tankih performansi. S druge strane, imate Profumum Roma gde su uglavnom zveri. Redak je njihov parfem da traje ispod 8h.

Da li niche parfem mora biti teško nosiv ili čak nenosiv? NE. Pa razmislite, ako je nenosiv, kome će oni to prodati. Pa cilj svih njih je da zarade i od toga žive. Neće niko od njih da živi ako pošalje par testera po svetu, ljudi padnu u nesvest oduševljeno i kažu ‘ovo je odlično, ali ja ovo ne bih nosio nikad, ali to je pravi niche za mene’. Ono što je mnogo približnije istini je da parfimer ima mnogo veću slobodu prilikom kreiranja mirisa, pa tako može da izbaci parfem koji nije ispeglan kao parfem namenjen dizajnerskom svetu.

I šta je zaključak? Zaključak je da je za mene, niche kuća svaka kuća kojoj moda nije glavna oblast poslovanja, isključujući Guerlain 😀 TAČKA.

 

Da li postoji bolja podela?

S obzirom na dostupnost parfema danas, na razne kolekcije, na politiku poslovanja, bolja podela svakako postoji, i rekao bih da je sajt Basenotes tu najrealniji (preuzeto sa Basenotes-a, bez prevoda):

  • Mainstream: In this category are the majority of designer fragrances, etc
  • High-end Mainstream: More high-end mainstream brand, particularly ones with separate more exclusive lines (eg, Dior, Guerlain, Chanel, Tom Ford etc)
  • Niche fragrances: Small, mainly independent companies, who take a more artisanal approach to making perfumes. (eg. Divine, Different Company, Histoire des Parfums, Ormonde Jayne, Parfums d’Empire)
  • Mainstream Niche: Niche brands that reach a wider, more mainstream audience, or are an arm of a large corporation (eg, Jo Malone, L’Artisan Parfumeur, Creed, Acqua di Parma, Serge Lutens)
  • DS/MM/OS (Direct Sell, Mass Market and Own stores): A bit of a catch-alll category for low cost fragrances (Old Spice, Axe), Direct Sell (Avon), and Own stores (L’Occitane, Body Shop, Lush)
  • Celebrity: Fragrances which are sold under the brand of a celebrity (In the list were Britney Spears, Antonio Banderas, David Beckham, Sarah Jessica Parker, Gabriella Sabatini and Tim McGraw)
  • Indie Perfumers: Small perfumers who work independently (Andy Tauer, Bruno Fazzolari, Slumberhouse, Vero Kern, Sonoma Scent Studio etc)

2 коментара

  1. Cao!
    Kao prvo, svidja mi se kako pises o parfemima!
    Ove podijele na ove ili one me ne pogadjaju jer ja imam licni stav o parfemima
    a to je da ih volim i nije me briga jesu li niche ili dizajnerski.
    Cujemo se opet!

    • Ciao, slažem se, ali ljudi nekako vole podele. Ja ih delim u dve različite kategorije, one koji mi se sviđaju i oni koji mi se ne sviđaju 🙂 Pozdrav

Leave a Reply